Depeche Mode ponovo rasplesao Arenu Zagreb

Depeche Mode ponovo rasplesao Arenu Zagreb

U gotovo dvo i pol satnoj svirci dečki iz Engleske zabavljali su publiku set listom od 23 pjesme. I osim što nam je gotovo nakon svake pjesme zahvaljivao, Dave Gahan je svojim plesom koji me neizmjerno podsjećao na pokojnoga Mercuryja, izvrsno komunicirao s publikom tijekom cijeloga koncerta. Posebna energija pratila je prepunu arenu još od prve „Welcome To My World“ sa zadnjega albuma „Delta Machine“ pa sve do zadnje i iščekivane „Never Let Me Down Again“. I mada je album prema nekim medijima ocijenjen kao najslabiji u karijeri benda, ovaj je elektroničko-gotički album na pozornici zaživio svom snagom, gotovo eksperimentalno s izvrsnom sintezom slike i zvuka i još boljom sintezom starih i novih hitova. Poseban dojam ostavljali su LED screenovi, posebice onaj srednji na kojemu su se izmjenjivali razni simboli grupe i koji je vjernoga slušatelja uvlačio u glazbenu priču. Sam koncept pozornice i video zida kao da je dijelio svijet recepijenta od onoga na video zidu, a između je glazba koja vas kao katalizator svojim specijalnim efektima uvlači u svoju priču.

Gahan je tijekom cijeloga koncerta bio neumoran i na svaki svoj pokret oduševljavao publiku koja je prenosila njegove pokrete na tribine, dok je sam Andrew Fletcher bio prilično nezainteresiran. Možda je to pregruba riječ, međutim, nisam ni sama sigurna je li većinu vremena proveo za klavijaturama ili pak mašući rukama publici.
Najenergičniji trenutci bili su eurofična i vječna „Enjoy The Silence“ i dakako „Just Can't Get Enough” koja je rasplesala i zadnjega koji je sjedio na tribinama, ako je takvih uopće i bilo, dok bih kao najemotivnije trenutke izabrala „Home“, tijekom koje je Gahan iskazao svoje izuzetne vokalne sposobnosti i razgalio publiku, te „I Feel You“.
Kristalna jasnoća i čistoća zvuka digli su sam događaj na najvišu razinu i bio je ovo jedan od rijetkih koncerata s kojega sam se kući vratila bez nesnošljivoga šuma u ušima. Međutim, ono što svaku glazbu, pa tako i koncert koji prenosi njezinu poruku, čini posebnim, jest dakako publika. Kao i kod većine velikih zagrebačkih koncerata, pristigla je publika iz gotovo cijele Europe, počevši od Poljaka pa sve do Engleza. Ništa tomu nije čudno kada je i u Hrvata samih Depeche Mode jedan od najdražih bendova i ovoga ih je puta gledalo njih oko 16 000 prema pojedinim procjenama. Upravo to zajedništvo i zaljubljenost u glazbu trenutak je kada se zaboravlja na sve probleme, predrasude, a glazba je ono što povezuje, i baš kao što i pjesma „Should Be Higher“, koja je također zablistala na pozornici, sa zadnjega albuma kaže „All I need is love...“ te završava gotovo meditativno s „Love/love/love...“ otišla sam s koncerta puna dojmova i sa samo jednom mišlju - jedino ljubav može ujediniti ljude, a večeras smo, kao veliki zaljubljenici u dobru glazbu, bili svjedokom toga.

Set-lista:

1. Welcome To My World
2. Angel
3. Walking In My Shoes
4. Precious
5. Black Celebration
6. Policy of Truth
7. Should Be Higher
8. Barrell of a Gun
9. Higher Love
10. When The Body Speaks
11. Heaven
12. Soothe My Soul
13. A Pain That I'm Used To
14. A Question of Time
15. Secret To The End
16. Enjoy the Silence
17. Personal Jesus
18. Goodbye
-- bis --
19. Home
20. Halo
21. Just Can't Get Enough
22. I Feel You
23. Never Let Me Down Again

Tekst i foto: Antonija Vranješ